Požar u kojem je izgorjela Notre Dame posramio me nekih prijatelja

Jučer je izgorjela katedrala Notre Dame. Gradnja započinje 1163. godine, a dovršena je tek 1345. godine. 182 godine gradnje nestalo je u tri sata. Ovo remek djelo gotičke umjetnosti, za koje su neki možda prvi put čuli tek u romanu Victora Hugoa Zvonar crkve Notre Dame građevina je koja oduzima, zapravo na žalost, oduzimala je dah izvana i iznutra. 

Kažu oni koji su bili u njoj da osjetiš kako je zapravo čovjek kao individua mali, spram te građevine, jedni kažu da im je to najljepša građevina na svijetu, spomenik kulture. Svaki normalan čovjek šokiran je tim gubitkom.

Osim…

Čitajući komentare na društvenim mrežama ostao sam zapanjen, prvi put u životu doista bez riječi, hvatajući dah u nevjerici na neke komentare, zgrožen što su neki grozni komentari iz tipkovnice inače dragih mi Facebook prijatelja. Kažu da satira nije satira ako nije utuživa, a ja volim satiru, volim i određenu dozu crnog humora, zapravo upravo crni humor ponekad je ona prava istinska kritika. No granica između crnog humora i bolesnog naslađivanja i likovanja je kao granica između neba i zemlja, znači nije ju lako prijeći. Može je prijeći samo bolestan mozak koji nije sposoban za ništa drugo doli za mržnju.

PREPORUKA:  Želim normalan život - prosvjed ponosa i srama

Prvo bulažnjenje nekih retarda dobro je objasnio moj FB prijatelj Goran Kovačić :

Bombardiranja njemačkih i engleskih gradova i uništavanje spomenika kulture u njima, uništavanje Palmire i konačno požar Notre Dame imaju samo jednu zajedničku osobinu: uništavanje materijalnih i kulturnih dobara. Sve drugo je različito. Jedno je ratno djelovanje, drugo je namjerno uništavanje točno određenog kulturnog dobra, a treće je slučajnost, neopreznost ili nemar.
Tko god sve troje trpa u istu vreću neznalica je i/ili nema dobre namjere!

Zatim sam pročitao komentare nekih prijatelja muslimanske vjeroispovijesti, citiram jedan:

Žao mi je istorijskog naslijeđa, ljepote građevine, arhitektonske vrijednosti. 
Žao mi je svega što gori s tom crkvom. 
A onda se sjetim uloge Francuza u agresiji na BiH i ja se ne mogu sjetiti da je njih uznemirilo rušenje Ferhadija džamije u Banjoj Luci, paljenje Sarajevske vijećnice, rušenje Starog mosta u Mostaru… 

I ispada da onda ipak može gorjeti, zub za zub, oko za oko. Nije li to isto razmišljanje kao kad poneki kršćani svrstavaju u isti koš sve muslimane kao teroriste? Ne svrstavaju li sad poneki muslimani sve kršćane u isti koš? Možda sad u svom ogorčenju i ja sve njih zajedno trpam u isti koš prethodnim pitanjem?

PREPORUKA:  Kako pravilno pristupiti stranci da ne izvisite

Nevjerojatno je koliko ima ismijavanja, poruge i zlobe u varijacijama Kropotkinove rečenice Jedina crkva koja osvjetljava je ona koja gori.

Likovanje nad gorućom crkvom isto je kao likovanje nad gorućom srpskom kućom, ili hrvatskom, ili bošnjačkom, ili židovskom, ili…

Glupo, bestijalno, nehumano!

Ja sam ateist i možda ne mogu shvatiti  značenje toga što vjernici stoje i pjevaju marijanske pjesme umjesto da uzmu kante s vodom u ruke, ali ismijavati što je izgorjela povijesna građevina samo zbog toga što je ta građevina crkva je idiotski! Osobito za ateista!

Požar u kojem je izgorjela Notre Dame posramio me nekih prijatelja

_____________________INTERMEZZO_________________

Donirajte udrugu Mlada pera

_____________________________________________________

Oglasi

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.