Đikić na znanstvenom tronu uz bok Einsteinu i Darwinu, ali ne i za HAZU

Jučer je Američka akademija znanosti i umjetnosti objavila listu novoizabranih članova u 2019. godini. Od više od 1300 nominacija, Akademija je imenovala 200 novih članova iz znanosti, umjetnosti, biznisa, vlade i javnih poslova, a među njima je i prof. dr. sc. Ivan Đikić, hrvatski znanstvenik koji radi na Goethe Sveučilištu u Frankfurtu, Genentechu u San Franciscu te na Max Planck Institutu, a izabran je za jednog od 23 međunarodna počasna člana u području bioloških znanosti, i to upravo za svoj rad u dešifriranju uloge ubikvitinacije i autofagije kao načina kontrole kvalitete u stanicama.

Među novoizabranim članovima Akademije ove godine je i Michelle Obama, a svečana ceremonija ulaska u Akademiju bit će održana u listopadu u Cambridgeu.

Od 1780. godine, Akademija redovito bira nove članove kako bi prepoznala izvanredna postignuća u akademskoj zajednici, umjetnosti, gospodarstvu, filantropiji i javnim poslovima, u skladu s vizijom osnivača “njegovati svaku umjetnost i znanost koja bi mogla unaprijediti interes, čast, dostojanstvo i sreću slobodnih, neovisnih i kreativnih ljudi”.

Ivan Đikić nije krio zadovoljstvo još jednim priznanjem za svoj dugogodišnji uspješan znanstveni rad, širenje ljubavi prema znanosti među mladim ljudima i poštovanje etičkih kriterija:

“Presretan sam izborom u Američku akademiju. Posebno sam ponosan da sam izabran u sekciju akademije prirodnih znanosti kao interdisciplinarni član koji je pridonio u nekoliko podsekcija, poput biokemije, stanične biologije i medicine.

Ovaj izbor nije posljedica samo moga znanstvenog rada nego i mog angažmana u popularizaciji znanosti i ulaganju u obrazovanje mladih. Američka akademija bira ljude koji svojim djelovanjem mijenjaju granice u svojim profesijama i zato sam izrazito ponosan i sretan.

Također, izabran sam u relativno ranoj profesionalnoj karijeri, što govori o utjecaju koji sam do sada ostvario ali mi sve to daje i novi poticaj za daljnji rad u znanosti i s mladima”, kazao nam je Đikić te dodao:

“Zahvaljujem svim prošlim i sadašnjim članovima mog laboratorija, mojim mentorima, kolegama na Sveučilištu Goethe i mojoj obitelji na trajnoj podršci i prijateljstvu”.

Vrhunski student

Ivan Đikić spada među najeminentnije znanstvenike današnjice. Još u studentskim danima na Medicinskom fakultetu u Zagrebu Đikić je prepoznat kao izvrstan student koji je u manje od pet godina diplomirao s prosječnom ocjenom 5,0 davne 1991. godine.

PREPORUKA:  Priopćenje Slobodne Hrvatske: možete nas proganjati, ali ne i zastrašiti

Od 1992. godine do 1997. godine radio je u laboratoriju Josepha Schlessingera na New York Universityju, a njegova prva znanstvena otkrića, objavljena u prestižnim časopisima Nature i Science profesoru Schlessingeru, omogućila su razvoj novih lijekova protiv raka bubrega (Sutent) i lijeka protiv melanoma (Vemurafenib).

Kao neovisni istraživač radio je od 1998. godine u Ludwigovu institutu za istraživanje raka u Uppsali u Švedskoj, o čemu je objavio dvadesetak znanstvenih članaka, među kojima i rad u Natureu. Godine 2002. postao je redoviti profesor u trajnom zvanju na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu, a uskoro i direktor Instituta za biokemiju II, gdje nastavlja blistavu znanstvenu i akademsku karijeru koja traje i danas.

Danas je Đikić s 273 objavljena znanstvena rada, koja su citirana više od 27.000 puta, jedan od najcitiranijih ljudi na svijetu, te ga je Clarivate svrstao u Highly Cited Researchers (H index 82).

Bio je direktor dvaju instituta u osnivanju, od kojih je jedan u vrijednosti od 116 milijuna eura, a održao je i velik broj predavanja na najprestižnijim svjetskim sveučilištima, te organizirao 30-ak znanstvenih konferencija, od čega većinu u Hrvatskoj.

Član je 14 vrlo uglednih stručnih udruženja poput EMBO, AACR, World Academy te njemačke nacionalne akademije Leopoldine, i dobitnik više od dvadeset vrlo uglednih nagrada, počevši od rektorove nagrade za najboljeg studenta Sveučilišta u Zagrebu pa do najprestižnije njemačke znanstvene nagrade Gottfried Wilhelm Leibniz.

Suradnja sa Splitom

Ivan Đikić napravio je mnogo za splitsku znanost, čak više od bilo kojeg drugog ne-Splićanina ili Splićanina i izdašno ju je financijski pomagao. Službeno je suradnju sa splitskim Medicinskim fakultetom započeo 2002. godine, kada je izabran za izvanrednog profesora na Katedri za fiziologiju.

PREPORUKA:  Švedska TV bez hrvatske cenzure o iseljavanju iz Hrvatske

Kao gostujući profesor pridonosio je fakultetu sve do 2017. godine, kada zbog neslaganja s izjavama tadašnjeg rektora napustio Sveučilište.

Kroz sve to vrijeme bio je suvoditelj laboratorija za tumorsku biologiju, koji je pomagao i financijski, pa je čak i na odlasku znanstvenicima na Katedri za imunologiju i genetiku donirao 100.000 eura za njihov znanstveni rad kroz idućih pet godina.

Nije nevažno spomenuti da je Đikić na sva predavanja u Splitu dolazio na vlastiti trošak i da su studenti u njima uživali jer su uvijek bila zanimljiva i jer je običavao ležerno se družiti sa studentima, diskutirati i odgovarati na niz pitanja.

Đikić se odazivao i na brojna javna predavanja, predavao po školama i u svakoj prilici mlade animirao da se posvete znanosti kao predivnom zanimanju.

Tijekom suradnje sa splitskim Medicinskim fakultetom objavio je 50-ak publikacija, uključivši i najprestižnije časopise poput Nature, Cell itd. te navodio partnerstvo splitskog Sveučilišta, čime mu je podigao međunarodni ugled.

Ne treba zaboraviti i Đikićev angažman u osnivanju MedILS-a i podizanje znanstvenog ugleda te institucije od 2005. do 2010. godine, gdje je imao najveću istraživačku grupu, čiji je rad financirao svojim sredstvima.

Kroz rad u MedILS-u objavio je desetak radova u izvrsnim časopisima, a njegovom laboratoriju dodijeljena je prva EMBO long term stipendija u Hrvatskoj.

Ivan Đikić je supokretač programa NobelST, kojemu je cilj dovoditi dobitnike Nobelove nagrade u Split na javno predavanje i druženje sa studentima. Stoga je bio i redoviti sudionik Festivala znanosti u Splitu, Sinju i Zagrebu, kao i u nedavnom dovođenju nobelovca Aarona Ciechanovera u Vukovar kroz program “Znanost za mlade u Vukovaru”, koji je osobno pokrenuo.

Đikić je redovito materijalni dio svojih nagrada donirao studentima lošijeg imovinskog statusa te civilnim udrugama i organizacijama koje se bave borbom protiv tumora i obrazovanjem, a velikom broju splitskih studenata omogućio je rad i usavršavanje u njegovu laboratoriju u Frankfurtu.

Đikić je javno i hrabro reagirao na neispravnosti u hrvatskom znanstvenom sustavu, ali jednako tako trajno promovirao važnost znanosti za razvoj društva i države.

PREPORUKA:  Vlada ponovo nasamarila svoje partnere - umirovljenike

S ovakvom znanstvenom karijerom malo se koji hrvatski znanstvenik može pohvaliti, pa unatoč tome prije nekoliko godina nije dobio dovoljno glasova da bi postao dopisni član u Razredu medicinskih znanosti u HAZU-u. Dobio je svega sedam od deset potrebnih glasova.

Javnost je bila zgrožena, razočarani su bili i akademik Davorin Rodolf, koji je prvi inicirao nominaciju, i akademik Dragan Dekaris koji ga je konačno nominirao. Zgrožena je bila i javnost, ali vrata HAZU-a ostala su za Đikića zatvorena. U međuvremenu je postao član Njemačke akademije.

Slobodna Dalmacija je od HAZU-a tražila komentar na činjenicu da je Đikić postao član Američke akademije znanosti i umjetnosti i postavili potpitanje razmišlja li se možda o mogućnosti da se ta greška ipak u dogledno vrijeme ispravi?

Možemo li danas dobiti odgovor – pitali smo tajnicu predsjednika HAZU-a, koju smo ujutro zamolili da mu proslijedi naše pitanje.

– Nažalost, mislim da ne. Akademik je danas na etičkom povjerenstvu.

Dakle, nije se vratio od jutros. Kad ga očekujete?

– Ne bih vam mogla reći. Akademik je danas leteći.

Znate li što je tema etičkog povjerenstva?

– Ne bih znala. Ali mislim da danas nećete dobiti odgovor.

Hvala, bili ste ljubazni.

_____________________INTERMEZZO_________________

Donirajte udrugu Mlada pera

_____________________________________________________

Odgovori