Marin Šarić: tako mlad, a samostalan kuhar!

U nastavku svoje osobne višegodišnje kampanje promoviranja ugostiteljskih zanimanja i dodavanju osobnog doprinosa da im se vrati zasluženo visoko mjesto među radnim mjestima, danas intervju s mladim kuharom Marinom Šarićem. Tek mu je 19 godina, a već radi kao samostalni kuhar, i to ne bilo gdje, nego u hotelu s 4 zvjezdice, konkretno hotelu Golfer u sklopu LifeClass Termi Sveti Martin!

Marin Šarić
Marin Šarić

Marine, prvo ukratko, predstavi se, tko si, odakle si?

Moje ime je Marin, dolazim iz Osijeka i imam nepunih 19 godina.

Jesi li sam odlučio upisati za kuhara ili je bilo nekih utjecaja?

Školu za kuhare sam upisao svojom voljom zato što je to za mene posao iz snova bez obzira koliko naporan bio.

Marin Šarić

Kakav si bio đak i koliko te školovanje zapravo pripremilo za zanimanje kuhara?

Ah čujte, što se tiče toga kakav sam đak bio to je sad već malo zanimljivija tema…često puta sam bježao iz škole, ali unatoč tome svaku školsku godinu sam završavao s vrlo dobrim uspjehom bez ijednog popravnog kroz sve tri godine…škola me naučila samo osnove gastronomije, sve ostalo učiš sam, a za to je potrebna ogromna volja i još više  strpljenja nego što misliš da imaš.

Kakav je bio osjećaj dok si prvi puta bio sam, odnosno “glavni” u kuhinji?

PREPORUKA:  Intervju: Marko Vresk - čovjek koji Međimurju želi Pametno

Osjećaj je jednostavno neopisiv, prvobitno je to strah jer ne znaš kako ćeš neke stvari sam odraditi, kako ćeš se izvući ako “zaplivaš”. Puno je toga što mi je prolazilo kroz glavu dok sam bio prvi puta sam u kuhinji, ali s vremenom naučiš neke stvari. Npr. dok radim sam i krene posao mnogo puta sam sebi kažem “il’ se kidaš i boriš ili šutiš i ne postojiš”…Jednostavno to je to.

Marin Šarić

Ima li nešto što bi sada, nakon što si završio školovanje, odmah se zaposlio i imaš godinu dana radnog iskustva, promijenio, dodao, oduzeo ili naglasio u školskom programu za kuhare?

U školskom programu bih promijenio jako puno toga, razlog tomu je taj što program učenja budućih generacija ostaje na jelima koja su bila in krajem devedesetih godina. Mislim da bi se tu trebalo jako puno toga promijeniti, te učiti buduće kuhare o današnjem trendu u gastronomiji, kao što je “fine dining”.

Kako ti je pao odlazak od kuće? Kako si se prilagodio ovdje u Međimurju?

Odlazak od kuće mi je pao prvi puta jako teško jer sam tada imao 15 godina, ali s vremenom se navikneš odlaziti od kuće. Iako kući odlazim svakih par mjeseci jednostavno shvaćaš da koliko god ti negdje bilo lijepo nikad neće biti kao pored svoje obitelji.

PREPORUKA:  Intervju: Marko Vresk - čovjek koji Međimurju želi Pametno

Međimurje je jedan predivan dio Hrvatske. Prvi puta kada sam došao pola riječi mojih kolega nisam razumio. Želim zahvaliti mojoj ekipi koja se posvetila tome da se koliko toliko razumijemo, u principu oni su se prilagođavali meni više nego ja njima, ali s vremenom sam naučio većinu riječi koje su mi prije bile nepoznate. Sada mi kajkavsko narječje dođe na isto kao i štokavsko…sve razumijem.

smuđ

Želje za napredovanjem? Planovi za budućnost? (iz pouzdanih izvora znam da si na papir stavio neke ciljeve koje želiš ostvariti do neke određene godine u životu)

Želje za napredovanjem su ogromne, iz dana u dan napredujem sve više. Dogodi se tu svašta, kao na primjer jedan dan blistaš, drugi dan ti se događa greška za greškom. Dan za danom shvaćaš da ono što ti je jučer bila greška danas ti je jedna normalna stvar za odraditi. Što se tiče planova za budućnost  mislim da su lako izvedivi, samo treba biti uporan i pun želje za napredovanjem.

Kakva jela najviše voliš pripremati? Imaš li omiljen tip gostiju?

Na početku su to bile tjestenine, dok danas jednostavno nemam nešto za što mogu reći “e to najviše volim pripremati!”. Danas su to tjestenine, sutra su to već steakovi, preksutra nešto treće…

PREPORUKA:  Intervju: Marko Vresk - čovjek koji Međimurju želi Pametno

Najdraži tip gostiju mi je onaj koji dolazi u minutu do zatvaranja kuhinje, mislim da su to najdivniji gosti ha-ha-ha…

ravioli

Malo provokacije! Tko je važniji: konobar ili kuhar?

Mislim da je to usporedba kao pas i mačka – u jednom trenutku smo u ratu, drugi trenutak je mir. Jednostavno jedan bez drugog ne možemo funkcionirati.

Znamo se i privatno, pa za kraj jedno šaljivo pitanje bez kojeg u Međimurju ne ide: neki izgledi da postaneš međimurski zet?

Pak me srdite s tim pitanjem? Najte to delati!

rolica

_____________________INTERMEZZO_________________

Donirajte udrugu Mlada pera

_____________________________________________________

Odgovori