Pa budi gay kraj toliko pedera

Nisam se otprve i lako odlučio na ovaj članak. Iako jedan od protagonista u ovoj priči kaže da smo ovdje prilično liberalna sredina, ja ipak nisam profesionalni novinar, a za ovaj članak je trebalo i istraživanje, i to, pokazalo se, istraživanje pod maskom.

Prvi put mi je ideja za ovaj članak pala na pamet prilikom jednog nedavnog natječaja za literate osnovnoškolce na temu različitost. Došao je i jedan anoniman rad  učenika 8 razreda osnovne škole. Vjerojatno je to bila stvar trenutka kad je odlučio poslati tu svoju priču. Dakle, učenik je 8 razreda, iz katoličke obitelji, živi u maloj sredini koja je vrlo bogobojazna, svatko svakoga pozna i gdje se homoseksualnost skoro niti ne smije spominjati jer je, među nama rečeno, smrtni grijeh. A upravo te homoseksualne sklonosti je taj dječak počeo otkrivati u sebi. I osjeća se zarobljeno u tom kutku svijeta. I ima osjećaj krivice što je gay.

Osobno sam podupiratelj LGBT zajednice, no čini mi se da su oni ponekad dostatni sami sebi, što je pomalo kontradiktorno budući da se bore za prihvaćanje šire zajednice. Eto kad je bio taj natječaj, kontaktiran sam od portala CroL za intervju. Dogovorili smo se za intervju – i onda se više nisu javili, bez riječi. Ta zajednica je, kao i neke druge, sklona onome da kuka i da se jada, ali date li im neku konstruktivnu kritiku postajete persona non grata uz optužbu da ste homofobičan.

Zatim je uslijedilo saznanje da je jedan član ne baš daleke rodbine homoseksualac i da živi sa svojim partnerom iz Beča. Imam prijatelje homoseksualce i neke poznam s poslovne strane, no ipak je nekako drugačije kad imaš gay osobu među rodbinom. Možda će vama zvučati ludo, ali ja sam se osjetio ponosnim. I bila je ta gay parada u Zagrebu, prošla je bez incidenta, ali su komentari na portalima bili, blago je reći, uvredljivi i ponižavajući. Moje je mišljenje da su ti najveći protivnici homoseksualaca zapravo i sami homoseksualci, koji su odrastali u sredini kao onaj naš učenik s početka priče, kojima je cijeli život bilo usađivano u glavu da je homoseksualizam nešto strašno i grozno. I zbog tog lošeg utjecaja u odrastanju nisu se mogli suočiti sa svojom homoseksualnošću. Roditelji, pitam vas,  volite svoje dijete i saznate da je homoseksualac, što to mijenja na činjenici da je to vaše dijete? Kako vi to volite svoje dijete ako mu tog trenutka uskraćujete svoju podršku?

PREPORUKA:  Bećarac o časti, slasti i vlasti

Ozbiljna tema, ali znate li onaj vic: četvorici od petorice muškaraca sviđaju se žene s velikim sisama. Petome se sviđaju ova četvorica muškaraca!

Ovaj vic iznosi statistiku koliko je muškaraca gay, iako neka istraživanja čak tvrde da je svaki četvrti muškarac homoseksualnih sklonosti. No za lakše računanje mi ćemo se držati ove statistike svaki peti. To bi značilo da kad ovih dana Vatreni istrče na teren, statistički su dvojica homoseksualci. Značilo bi da u Vladi RH imamo trojicu homoseksualaca, a među zastupnicima ih je 24. Koliko u vašem radnom kolektivu ima muškaraca? Podijelite se 5 i evo vam rezultata koliko ih je gay.

Naravno da gayevi nisu baš tako statistički raspoređeni, no činjenica je da su oni sastavni dio našeg susjedstva, radne sredine, društva. I plaćaju poreze kao i svi drugi ili traže posao kao i svi drugi. I činjenica je da je kod nas biti gay još uvijek tabu tema i da se ne izlazi iz ormara baš tako lako, bolje reći nikako.

I zbog toga sam krenuo u malo amatersko istraživanje da vidim kako je biti gay koji nije deklariran, kako nalaze partnere budući da je to njihov skriven život, kako funkcioniraju njihove veze. Dakle, moja namjera je bila saznati kako se upoznaju i nalaze onog pravog. Da, to mi je bila namjera, prvotna, no ubrzo je sve krenulo drugim smjerom i ostao sam, blago je reći, šokiran. No pođimo redom.

Skinuo sam aplikaciju Grindr, kako sam saznao vrlo popularnu među gay populacijom za pronalaženje partnera. Također sam otvorio profile na Smokvi, portalu za upoznavanje u svim mogućim kombinacijama. Napisao sam množinu – profile, jer sam otvorio profil sa svojim realnim godinama i profil kao mladić. Nisam komunicirao s ovim profilom mladića, nego mi je samo trebao pokazati kakva će biti razlika u javljanju na oba profila. Očekivao sam puno veći odaziv na ovaj profil mladića, no zapravo je broj javljanja bio podjednak na oba profila.

PREPORUKA:  Sloboda govora nije i ne smije biti govor mržnje

Grindr ima jednu zanimljivost, naime ako korisnik uključi tu opciju može vidjeti udaljenost do ostalih korisnika koji su dozvolili da njihov profil bude vidljiv. I tako sam otkrio da su susjedstvu dvije osobe s profilom na Grinderu, a kasnije mi se javio i treći koji nije bio odmah vidljiv. U susjedstvu mi je 50 stanova.

Na Smokvi mi je upravo smiješno kako su svi profili anonimni, i muškarac traži muškarca, ali stavi za seksualnu orijentaciju da je heteroseksualan. Kad sam tražio objašnjenje o tome, odgovarali su mi da je tako radi diskrecije. Diskrecija za diskretnu diskreciju!

Komunicirao sam s podosta ljudi, zaista svih godišta (punoljetnih!), svih profesija, od potpunih anonimaca do polujavnih i javnih osoba. Naravno da neću o identitetima. Nakon mog objašnjenja neki su bili za razgovor, neki nisu. No vrlo brzo sam dolazio do saznanja koja su me, malo je reći, iznenadila.

Moja predodžba je bila, kad sam krenuo u ovo istraživanje, kako teško nalaze partnere jer skrivaju svoju homoseksualnost, saznati kako se odluče za coming out, bude li to kad nađu srodnu dušu i kao i heteroseksualci odluče živjeti zajedno. No bio sam naivan. To je jedan veliki svijet tračara u kojem se nešto u Čakovcu još nije ni dogodilo, a u Varaždinu već znaju. I obrnuto, naravno. Promiskuitet je vrlo, vrlo velik. Neki strogo paze na zaštitu, no nekima je zadovoljstvo važnije od sigurnosti. Dogovora se non-stop, no često sve ostaje samo na riječima, do stvarnog susreta ne dođe. Iznenadio me i broj parova koji traže susrete u troje. U svim kombinacijama. A bilo je i parova gdje su me muškarci tražili susret, ali bez svoje bolje polovice. I bez njihova znanja.

I tako je to moje amatersko istraživanje otkrilo da postoji taj jedan skriveni svijet, ali vrlo aktivan, koji ima svoja pravila igre. Kako mi je jedan tridesetogodišnjak objasnio, da ima hrabrosti reći svojima da je gay, vrlo vjerojatno bi našao životnog partnera. No strah od osude društva je prevelik i zato stalno iznova i iznova traži nekog novog jer ne želi da mu se dogodi veza. A ima onih koji bi htjeli vezu, nekog stalnog, životnog partnera, no snovi se opetovano ruše. Ima onih koji jesu ostvarili vezu, zapravo je nemali broj homoseksualnih parova koji žive zajedno, kupili su zajedno stan, vode, ako to smijem i mogu tako reći, normalan život.

No trnovit je još put do slobodnog i otvorenog života homoseksualaca. I zato ću za kraj dati primjer jednog 21-godišnjaka. On je gay. I on je Rom. Kaže, s gorkim osmijehom, da je dvostruka manjina. Dosta mu je problema u životu zato što je Rom, ne trebaju mu još i problemi zato što je gay. Prilično otvoreno govori o tome kako bi htio naći svoju srodnu dušu s kojom bi proveo život, no kaže da je svaki dan sve svjesniji i svjesniji da je to neostvarivo. I najednom, kao iz rukava počinje sipati podatke koliko homoseksualaca ima stalnu vezu , a od tog mizernog postotka koliko ih izdrži duže od nekoliko godina.

PREPORUKA:  Bog mi šalje neke čudne znakove

I shvaćanje da je u gay svijetu isto kao i u svakom drugom. Ima vanjskih neprijatelja, no najgori su oni u vlastitim redovima. I zato nije lako biti gay među pederima!

 

_____________________INTERMEZZO_________________

Donirajte udrugu Mlada pera

_____________________________________________________

Odgovori