Moja domovina, moja zemlja Hrvatska

Ponekad mi se čini da je dovoljno reći da se nešto čini u ime hrvatstva i odmah dobiva prođu, bilo legalno ili ilegalno. Zato i ja ovaj današnji blog pišem u ime hrvatstva.

Nedavno sam bio svjedok svađi jednog Hercegovca i jednog HDZ-ovca, a svađali su se oko toga koji je veći Rvatina. Ne, nisam napisao Rvatina u pogrdnom kontekstu, oni su upotrebljavali baš tu riječ. Pri toj svađi ozbiljno se zaiskrilo i sekunde su dijelile do početka razračunavanja šakama. Na sreću, jednome je pokraj bila i žena pa se zbog nje povukao (ljubav čini čuda!), a došli su do zaključka da je veći Rvatina ovaj koji je 10 godina stariji. Logično!
Još ću napomenuti, iako to vjerojatno uopće nije važno za ovaj slučaj, da je vrijeme radnje bilo ujutro oko 5,30 sati, da su bili pošteno pijani (kako to možeš biti pošteno pijan!?) i da su slušali Cecu na mobitelu.

No, važno je da je svađa bila u ime hrvatstva. Kad je u ime hrvatstva, sve je dozvoljeno: propasti tvornica, pljačkanje naroda, iseljavanje stanovništva, neobrađivanje polja, prodaja prirodnih resursa strancima, dobrodošlica Monsantu, život u gladi i bijedi, uhljebljivanje, ma apsolutno sve, jer je s plemenitom svrhom – u ime hrvatstva.

PREPORUKA:  Samo još jedan uobičajen tjedan

Evo i UEFA daje svoju podršku hrvatstvu, pa uvodi Ligu nacija tako da srce hrvatsko može ponosno kucati cijele godine bez zajebavanja sa socijalnim stanjem u državi. Naravno i da smo mi u elitnoj skupini, a Srbija je tek C klasa. Dok navijačko srce bije, nije važno kakva se nova financijska prijevara otkrije!

Malo me zabrinjava stanje se ovima što mole ispred bolnica. Ove se godine puno manje piše o njima, bit će da im je opalo hrvatstvo, ili su ove godine manje plaćeni pa nisu toliko glasni jer koliko para, toliko muzike! Ali je zato Crkva hrvatstva sve glasnija, očito se njih dobro plaća. A dobru plaću treba bar nekako zaraditi, pa uz vjerske obrede, pardon, ispravka netočnog navoda, umjesto vjerskih obreda sa oltara se širi riječ politička. Amen!

Činjenica je da Hrvata u Hrvatskoj ima sve manje zahvaljujući činjenici da je porasla zaposlenost – u Njemačkoj, Irskoj, Islandu itd. Trebalo bi poraditi na novim Hrvatićima jer inače hrvatstvu ozbiljno prijeti izumiranje. U tom cilju je ozbiljno išao i Obiteljski zakon koji je lijepo objasnio da obitelj bez djece nije obitelj. Stoga moram poručiti svima koji imaju nešto protiv Roma da su oni zapravo prave hrvatske obitelji. I to mnogobrojne, koje mi preostali uspješno prehranjujemo. Ne možemo prehranjivati svoju djecu, ali možemo tuđu. Meni to pomalo vuče na paradoks. Mogli bi ga nazvati manjinski ili možda rasni paradoks.

PREPORUKA:  Počeo je listopad, najljepši mjesec

I zato, u cilju širenja hrvatstva, svi vi plaćenici, Rvatine, uhljebi, lopovi, zaboravljivi, anemični – jebite se!

Odgovori