Falš moralisti, kulturno vas molim, odjebite!

Sjećam se, na žalost samo sadržaja, ali ne i naslova jedne knjige koju sam davno pročitao, a o temi ukratko:

Stara Engleska u vrijeme silnih ugljenokopa gdje su rudari, pri tome mislim djeca uz očeve, kopali ugljen i donosili profit vlasteli. Jedan takav bogataš nije mogao imati djece i ponudi jednoj siromašnoj obitelji da on odgaja dijete koje će cijeli život moći kontaktirati s njima, ali vlastelin će mu omogućiti ugodan život, školovanje, kao da je njegov vlastiti sin.
Roditelji su toliko voljeli svoje dijete da su bez razmišljanja odbili tu ponudu.

Vlastelin je onda istu ponudu dao drugoj obitelji, koja je toliko voljela svog sina da su mu željeli sve najbolje u životu i složili se da im sin ode živjeti kod vlastelina. On je rastao, obrazovao se, ali i redovno posjećivao svoje biološke roditelje. Osjećao je, kako to sinu i priliči, ljubav prema svim roditeljima, i biološkim i vlastelinu.

Ono prvo dijete koje roditelji nisu htjeli dati je odrastalo baš kao što je rasla i njegova mržnja prema roditeljima, jer su ga u svojoj ljubavi osudili na rad u rudniku, upalu pluća, neimaštinu.

PREPORUKA:  Počeo je listopad, najljepši mjesec

Zašto sam vam ispričao sadržaj te knjige?
Zato jer sam zgrožen komentarima koje čitam u vezi roditelja djevojčice nađene ispred župnog dvora u Sesvetama. Na roditelje se sasulo drvlje i kamenje jer su ostavili svoju kćerkicu. Iz komentara bi se dalo zaključiti kako je dijete prošlo sav pakao ovog svijeta, a pregledom je utvrđeno da djevojčica nije zlostavljana i da se o njoj vodila briga. Roditelji su optuženi da kakvi su to monstrumi koji su ostavili svoje dijete, a ja vas pitam kolika to mora biti ljubav da su, svjesni da neće moći brinuti o djetetu, dali ga u Božje ruke da mu obezbjedi bolji život koji mu oni ne mogu priuštiti.
Slažem se da su odabrali krivi način i nisu otišli direktno u socijalnu službu ili neku drugu instituciju nego su se oslonili na Božje puteve. No nije im za zamjeriti, živimo u vremenima kad su Crkva i državne institucije jedno te isto. Možda su se trebali obratiti za pomoć i onima koji marširaju za život, vjerojatno bi im pomogli u rješavanju životne egzistencije. Ili im rekli da se uzdaju u Boga. Što su oni, na kraju krajeva, i napravili, zar ne?

PREPORUKA:  Ma 53 je OK

Zbog toga je ministrica Nada Murganić u pravu, moglo je sve puno gore završiti. Mogli su se roditelji djeteta riješiti na razne grozne načine, ali nisu. U nemogućnosti da se brinu za njega, potrudili su se, prema svojim shvatanjima i u dobroj namjeri, da dijete ostave tamo gdje Bog sve vidi pa će vidjeti i to dijete i pobrinuti se za njega.

I zato, vi falš moralisti, odjebite. Nije svaka situacija lako shvatljiva, ponekad se može shvatiti jedino ako se i preživi takva situacija. Lako je lajat doma iz fotelje.

Zašto se ne postavlja pitanje s kojim pravom su mediji objavili sliku djevojčice prije nego je zatražena pomoć javnosti? Institucije, gdje ste? Pa barem institucija imamo koliko stranke imaju članova i simpatizera!

Za kraj, vama falš moralistima, postavljam jedno pitanje, tko je veća kukavica, odnosno, tko je hrabriji: onaj koji se želi oduzeti život, ali nema hrabrosti za taj čin ili onaj koji se želi oduzeti život i oduzme si ga jer ima dovoljno odlučnosti za to?

Odgovori