Nek’ je seksa i igara, pa možda dobijete i kruh

kruh

Jedan od krivaca za stanje u bilo kojem segmentu društva su mediji. O tome da mediji, bilo kojeg tipa, nisu neutralni, pisao sam već više puta, a to je i jedna od tema moje prve knjige.

I zato me opetovano iznervira kad mediji prozivaju građane za neku njihovu odluku ili izbor, a sami su je uzrokovali.

Jedan primjer, recimo, su predstojeći lokalni izbori. Mediji samo odluče svog favorita ( u najboljem slučaju) ili konstantno pišu o tome kako pojedina stranka uživa veliku podršku građana i to je, gle čuda, upravo ona stranka koja ih financira (ako ne sve novinare, a sigurno barem glavnog urednika), pa se u tom mediju svakodnevno piše kako dotičnima rejting raste toliko brzo da već i na Marsu znaju za te kandidate.
Neću reći da me smeta što favoriziraju nekog kandidata. Ako uzmemo u obzir da kolumnisti (barem bi tako trebalo biti) pišu po vlastitom mišljenju, razumljivo je da imaju nekog svog favorita za kojeg smatraju da je najbolji.
No smeta me što se već u startu odbacuje mogućnost izbora građana, pa čak nema ni omalovažavanja drugih kandidata, nego se jednostavno niti ne spominju druge opcije. Provode li se neke ankete, u anketi nisu navedeni svi kandidati, nego samo odabrani. I tako se građanima šalju sublimirane poruke za koga glasati.
Skoro pa mi nedostaje onaj nekadašnji zakon kad je u predizborno vrijeme televizija bila obavezna predstaviti sve stranke koje sudjeluju na izborima.

PREPORUKA:  Samozadovoljavanje

Jedan od primjera lošeg medijskog utjecaja su i tzv. humanitarne akcije. Da, dobro ste pročitali, humanitarne akcije! Ne da mislim da ne treba raditi humanitarne akcije, nego me zabrinjava kako se određuje za koga će se provoditi humanitarna akcija! Tko se to igra Boga i odlučuje kome će se pomoći, a kome neće?
Kršten jesam, vjernik baš i nisam, ali se sjećam one neke priče kako ako hoćeš pomoći gladnome siromahu, nemoj mu dati ribu, već udicu kojom će moći stalno loviti ribu i prehraniti se.
Zato mediji ne bi morali toliko biti koncentrirani na pojedinačne humanitarne akcije gdje ipak u prvom redu promoviraju sebe i poneke političare, nego koristiti utjecaj za uklanjanje mogućnosti da uopće dolazi do potrebe za humanitarnom akcijom.
Recimo pomogli ste jednom pojedincu da dođe do nekog skupog lijeka ili ortopedskog pomagala. Prekrasno!
No što je s ostalim takvim bolesnicima? Oni su bolesnici drugog reda? Zašto se ne iskoristi medijski utjecaj da svi takvi bolesnici dobe taj lijek ili pomagalo?

PREPORUKA:  Taj mali raj na zemlji

Najgore, najgluplje i rekao bih najbestijalnije iskorištavanje medija je posvećivanje pažnje nekoj starleti, sponzoruši koja u životu apsolutno ništa ne radi osim što daje pi..e nekoj tzv. poznatoj osobi i onda baca “životne mudrosti” uz pokoji svakodnevni skandal kako bi bila u žiži po meni bolesnog dijela javnosti. Paradoks, prostitucija zakonom zabranjena, a mediji je masovno propagiraju – nekažnjeno!

I dok razne fejs grupe pozivaju na prosvjede zbog političkog i gospodarskog stanja u zemlji, i sam smatram da je krajnje vrijeme da narod izlaskom na ulice pokaže da nije budala, trebalo bi i medijima dati do znanja da narodu treba dati na uvid sve opcije i pisati o svim temama, da treba iznositi različita mišljenja, a zaključak će čitatelj donijeti sam.

Poštovani čitatelji, onog trenutka kad počnete donositi vlastite odluke i kad budete spremni javno iznijeti svoje mišljenje, budite sigurni da će od tog trenutka svakome život krenuti nabolje, osim onima koji su zaslužili poduži godišnji u Remetincu!

sublimirana poruka

Odgovori