Inteligentni ljudi su manje društveni!

svjetionik

Jeste li ste ikada sanjali o tome da budete pustinjak?

Biste li radije živjeli u kolibi na osami nego u užurbanom gradu?

Skrivate li se kad netko neočekivano pozvoni na vašim vratima?

Ako vas ovo opisuje, imamo dobre vijesti. Niste nedruštveni. U stvari, možda ste samo u biti genije, piše I heart intelligence.

Prema NCBI studiji, visoko inteligentni ljudi imaju tendenciju povezivati se s manjim brojem ljudi i rjeđe traže socijalnu interakciju.

Zanimljivo je da se njihovo životno zadovoljstvo povećava kada odluče živjeti po ovoj strategiji.

Prema vodećim istraživačima Satoshi Kanazawa i Norman Liu, za one koji traže sreću, „pustinjačka“ strategija može biti rješenje – posebno za ljude koji su vrlo inteligentni.

Kroz temeljita istraživanja, ti evolucijski psiholozi su utvrdili da su ljudska bića sretnija kada žive u manje naseljenim područjima.

Također su otkrili da se sreća povećava kada je veći postotak socijalnih interakcija s našim najbližima od socijalnih interakcija sa strancima ili poznanicima.

Stoga ne čudi što su sudionici studije pokazali veću razinu sreće kad su imali češće socijalne interakcije – osim jedne skupine. Kod većine inteligentnih ljudi, taj učinak nije bio samo smanjen, već je bio aktivno obrnut.

U stvari, kao što su istraživači objasnili, „inteligentniji pojedinci doživljavaju manje zadovoljstva u životu kada se često druže s prijateljima.”

Carol Graham, koja proučava ekonomiju sreće, predstavila je taj učinak u članku koji je izašao u Washington Post-u. „Rezultati sugeriraju (i to ne čudi) da oni s više inteligencije i sposobnosti da je koriste, vjerojatno će utrošiti manje vremena na druženja, jer su usredotočeni na neki drugi dugoročni cilj.”

Drugim riječima, čudaci koji govore da imaju pametnijeg posla nego “visjeti s prijateljima”, zapravo imaju pravo.

U tumačenju rezultata ove studije, evolucijski psiholozi otkrili su veliko značenje ove dinamike u odnosu na „Savannah teoriju.”

Ova teorija govori da nalazimo sreću u istim stvarima u kojima bi i naši preci uživali. U savani, gustoća populacije bi bila niska i međuljudska interakcija bila bi izuzetno važna  za opstanak.

Rezultati ove studije, iako u konačnici idu u prilog ovoj teoriji, ukazuju na to da je većina visoko inteligentnih ljudskih bića nadišla potrebe ove socijalne interakcije.

Umjesto toga, oni počinju favorizirati aktivnosti koje su više na intelektualnoj i ekonomskoj bazi i koje  promoviraju naš napredak u suvremenom svijetu.

Trebamo interakciju manje od naših predaka pa je onim najrazvijenijim pojedincima ona prestala biti prioritet.

Dakle, sljedeći put kada odlučite ostati kod kuće, nemojte se osjećati kao čudak. Osjećajte se pametno. Vi ste evolucijski revolucionar 🙂

Prevela: Suzana Prnjak za atma.hr

Odgovori