Zaustavljanje projekta energetske obnove kuća

energetska obnova fasada

Na terenu je situacija slična ratnom stanju, dugovi razaraju obitelji, stvaraju nepovjerenje, poduzetnici se zaklinju da više nikad neće vjerovati državi, a vjerovali su toliko da su sve poslove zapravo odradili na riječ, piše Jutarnji. Kako?

Ne znam ni sam kako mi je, prvi put nisam platio PDV na vrijeme, kasnio sam osam dana, bila je to odluka između isplata plaća radnicima ili poreza državi, platio sam porez sa osam dana zakašnjenja, znate, bojite se da vas ne blokiraju, a onda ovako pošten i ispravan više ništa ne možete… nema te zarade koja ovu muku i ovaj stres može platiti – priča u jednom dahu mladi poduzetnik iz Petrinje kojemu je ovo ljeto život doslovno zagorčao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. U trenutku dok razgovara s nama dužni su mu oko 700 tisuća kuna za obavljene energetske obnove obiteljskih kuća. Velik je to novac za malog poduzetnika. Dužan je dobavljačima. Njegov otac je u građevinskom poslu 40 godina, on može, kaže, amortizirati udarac tog duga prema zaposlenima, prema poreznoj upravi, njega će dobavljači čekati, ali ove godine on jedva da je vidio mora dok je administracija prozvanog fonda ljetovala, a političari po plažama pecali glasove na izborima. – Gledajte, svega ima, kolega iz Vukovara je podigao ušteđevinu svoje malodobne kćeri da isplati plaće radnicima, nitko više ne vjeruje ovoj državi da želi dobro ljudima – kaže i moli za anonimnost jer ipak, tumači, treba preživjeti i opet raditi.

Voda do grla

Poduzetnicima diljem zemlje koji su se uključili u posao energetske obnove obiteljskih kuća Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost dužan je od 50-ak tisuća do više od milijun kuna, a da u posljednja dva mjeseca nije izvedena svojevrsna opsada Fonda svim sredstvima elektroničke i telefonske komunikacije pitanje je bi li ikoga bilo briga.

No, voda je došla do grla. Ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović obećao je da će tehnička Vlada na posljednjoj sjednici prije izbora, pa makar ona bila telefonska, odobriti Fondu prekoračenje po računu od 100 milijuna kuna da isplati dugove. Naime, negdje do proljeća Fond je u roku od 30 dana od poslanog računa isplatio radove. A onda je pred ljeto nestalo novca…

– Živi bili pa vidjeli – kaže puna cinizma na ministrovo obećanje sugovornica iz jedne agencije za certificiranje projekata obnove. Rezignirana i ljuta, glasom koji odaje borbeni duh, prepričava: – Da ja nisam takva kakva jesam, možda ne bismo mi tu sada bili. Odlučili smo da ih nećemo pustiti na miru. Plaćanja su počela kasniti, iz Fonda su prvo govorili da je to zbog godišnjih odmora, da je ljeto pa da se fakture sporije obrađuju. Ne budi lijena, zatražila sam po proceduri status svake pojedine fakture i dobila odgovor da su sve na listi za plaćanje i obrađene. Dakle, nisu govorili istinu. I onda je krenula naša zajednička borba s fondom, agencija za certificiranje i izvođača radova, slala sam po 20 elektroničkih pisama dnevno, tražila sam privatne brojeve mobitela ljudi koji rade u fondu, dobivala sam samo uvijek iste bezlične odgovore i sada je zadnji koji je stigao to obećanje da će biti kredita i da će platiti, ali ja njima više ništa ne vjerujem – priča naša sugovornica.

Strah od duga

Ovako i kroz svjedočanstva još nekoliko poduzetnika koje je neplaćanje Fonda ovog ljeta opeklo, pa nam pričaju kako su zbog neplaćanja države i sami dužni, a najviše se boje biti dužni državi, prepričavaju kako je jedan građevinski poduzetnik morao na interventnu “gažu” u Njemačku da skupi novac za porez u Hrvatskoj, očaj je veći kod onih koji teže drugim prihodima pokrivaju neplaćanje države, a neki su kuće ostavili nedovršene jer ih nemaju čime dovršiti, novac traže od vlasnika kuća koji sliježu ramenima, krenuli su u obnovu jer je država rekla da će to platiti. Neki su skromni, bolje oni razumiju državu nego ona njih, pa jedan kaže: “Ma ne treba sve platiti odmah, da mi svakih 20 dana plate jednu kuću dospjelu na naplatu, ja bih se nekako izvukao”, a drugi dodaje: “Evo, borimo se za kuće u Petrinji, opet se borimo da ljudi iz ovog kraja ne odu zauvijek, borili smo se prije dva i pol desetljeća u ratu, danas se borimo u miru, ljudi ipak odlaze”, potreseno zaključuje jedan od poduzetnika.

Na terenu je situacija neupitno slična jednoj vrsti ratnog stanja, dugovi razaraju obitelji, stvaraju nepovjerenje, poduzetnici se zaklinju da više nikad neće vjerovati državi, a vjerovali su toliko da su sve poslove zapravo odradili na riječ. Kako? – Pa to vam je zanimljivo, Fond se obvezao platiti, ali kako je to subvencija vlasniku kuće, a plaća se izvođaču prije nego isplate novac ne daju cesiju, odnosno nemate dokument kojim možete ovršiti Fond, a dužan vam je – svjedoči jedan izvođač o bezizlaznosti u koju ih je doveo Fond pod upravom Ljubomira Majdanžića.

No, kakva je pozadina priče? Ana Pavičić Kaselj s Instituta za međunarodne odnose, prema dostupnim državnim planovima i izvještajima o provedenim projektima energetske obnove u čijem je kreiranju dijelom i sama sudjelovala procjenjuje da financijska rupa u fondu iznosi i do 250 milijuna kuna. Prema dostupnim bazama podataka u 2014. godini obnovljene su fasade tri tisuće obiteljskih kuća, a to je koštalo 109,1 milijun kuna, lani je pokrenuta obnova 10 tisuća fasada, a trostruko više posla je i trostruko više novca, odnosno oko 360 milijuna kuna, a baze podataka otkrivaju da je rezervacija napravljena na 213 milijuna kuna. Za posljednje tri godine, zaključno s ovom za obnovu obiteljskih kuća planirano je 622,5 milijuna kuna od čega je Fond trebao financirati 213 milijuna kuna, a iz sredstava kroz razne kanale od Europske unije trebalo je stići 409,5 milijuna kuna. Priča u kojoj bi glavni likovi trebali biti i jesu ljudi kojima je država dužna novac za obavljeni posao dobiva tako svoju političku dimenziju i postaje poprište bitke za glasove u kampanji u tijeku. Možda nekih ljudi koji nisu u sve to osobno uključeni, jer kako neslužbeno prepričavaju poduzetnici koji obijaju vrata Fonda da im isplati dugove uopće nemaju razumijevanja za to što su, kako se glas pronosi, “oni prije ugovorili previše posla, pa nema novca ili se ovi sada nisu snašli da riješe problem”. Jedinstvena poruka s terena sažima se u rečenicu: “Hoćemo naš novac, baš nas briga tko je kriv”. Ljubomir Majdandžić, koji je na čelu Fonda za zaštitu okoliša kaže: “Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je tijekom 2015. godine ugovorio velik broj projekata, koji sada dolaze na naplatu te su trenutno tekuće obveze Fonda veće od prihoda. Zbog toga je Upravni odbor Fonda odlučio od Vlade RH zatražiti suglasnost za odobrenje prekoračenja po transakcijskom računu u iznosu do najviše 100 milijuna kuna, radi financijskog uravnoteženja likvidnosti”. Majdanžić tumači da je uzrok svih problema u nižim prihodima Fonda. – Na niže prihode Fonda, uz veliki broj ugovorenih projekata, utjecale su politike smanjenja neporeznih davanja po osnovi naknada za okoliš na vozila na motorni pogon, ukidanje povratne naknade za ambalažu od mlijeka i mliječnih proizvoda i druge, a svakako tomu valja pridodati i ovogodišnje niže cijene dionice emisijskih jedinica na europskoj burzi – kaže Majdanžić.

Bivši ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović na sve to kaže: – Izvori novca za isplatu obavljenih radova postoje, ali taj se novac ne ulijeva sam od sebe na račune Fonda nego se nešto mora i raditi da bi se do tog novca došlo, a politička uprava u ministarstvima i fondu nije odradila svoj posao. Zmajlović tumači da do nikakvog problema s plaćanjem nije trebalo doći jer se zna da se zbog neusklađenosti dinamike pristizanja sigurnih prihoda Fonda te dinamike isplate obveza mora uzeti kredit kojim se to premoštava. Rješenje koje sada planira provesti ministar Dobrović trebalo je biti primijenjenio nekoliko mjeseci ranije.

Umirivanje birača

– Sve ovo je rezultat apsolutne nesposobnosti trenutne uprave Fonda i nadležnog ministarstva – kaže Zmajlović te dalje objašnjava da se manjak novca u ovogodišnjim prihodima iz EU za energetsku obnovu u zagradarstvu moglo riješiti boljom komunikacijom Fonda, Ministarstva zaštite okoliša i Ministarstva graditeljstva koji su zajedno trebali provesti EU projekte na način da Fond ostvari izvanredne prihode od 15 milijuna kuna, no oni su, kako tumači Zmajlović, odustali od takva načina povlačenja novca iz EU, odnosno trase koju je zacrtala bivša Vlada, pa se to odrazilo i na plan ubrzanog obnavljanja fasada. Od EU ove godine vjerojatno neće biti novca za obnovu fasada. – Računi su ostali neplaćeni zbog neznanja, inertnosti i nesposobnosti – kaže Zmajlović. Fond se, nakon što njegove službe s jedne strane ignoriraju poduzetnike kojima dužan, a s druge strane mole nadležnu politiku da nešto učini, brani. – Fond je u prošloj godini odobrio sufinanciranje obnove 9300 obiteljskih kuća. Njih oko 7000 je svoje kuće već obnovilo i poslalo fondu zahtjeve za isplatu, a dosad ih je isplaćeno gotovo 6 tisuća s oko 300 milijuna kuna. Ostali zahtjevi su u obradi ili čekaju na plaćanje – tvrdi direktor Fonda Majdanžić.

Iako nitko u stručnoj javnosti to ne razumije, jeku Fondove dužničke afere s pozicije načelnice sektora za energetsku učinkovitost degradirana je dr. sc. Vesna Bukarica. Riječ je o nestranačkoj stručnjakinji s golemim iskustvom u području kojim je upravljala i nad čijom su se smjenom jednako zgrozili pobornici različitih političkih opcija. Majdanžić na naše pitanje o smjeni Vesne Bukarice nije htio odgovoriti, pitanje je potpuno ignorirao, a htjeli smo znati drži li Uprava Fonda Vesnu Bukaricu odgovornom za Fondovu proračunsku rupu. Svi upućeni naime tvrde da je odgovornost isključivo na onima koji obnašaju političke dužnosti te smjenu Vesne Bukarice komentiraju kao glupost jer je, kako kaže jedna naša sugovornica, “ženi koja o svemu najviše zna i o svemu je na vrijeme upozorila uskraćeno da o bilo čemu odlučuje”. Vesna Bukarica nije se odazivala na naše pozive pa njezina strana priče ostaje nepoznata. Majdanžić je pak samo rekao: “Svjesni smo nezavidnog položaja u kojem su se našli građani i izvođači radova zbog kašnjenja s isplatama. Stoga nam prioritet nisu kadrovske smjene nego što skorije rješenje nastale situacije”.

No, iako će država naći način da riješi ovaj problem ponajviše kako bi sedam dana prije izbora umirila birače, iza razgovora s desetak poduzetnika kojima država dužna ostala je jedna ozbiljna gorčina. Jedan od njih slao je Upravi fonda svoje slike iz medija gdje se političari slikaju pokraj kuće koju on obnavlja. Poručio im je: “Kad sam vam trebao za slikanje, svi ste me zvali, kad ste mi dužni novac, nitko mi se ne javlja”. U procijepu između vlasti koja je na prošlim izborima izgubila mandat i nove vlasti koja se dugo ekipirala, potom gotovo odmah raspala pa na izborima moli za još jedan izvjesno je sličan pokušaj, poduzetnici u građevinarstvu ovo su ljeto spajali kraj s krajem i još to čine da bi kompenzirali traljavost države, toj istoj državi platili porez za plaće tih istih ministara koji su ih doveli u tu situaciju te isplatili plaće svojim zaposlenima.

Pritisci na fond

U pravilu su zbog duga države ostali dužni dobavljačima, dobavljači su većinom prekinuli isporuku materijala… to je onaj trenutak kojem je lokomotiva stala, tijek novca je prekinut, stvoreno je ogromno nepovjerenje prema Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji je plaćao u rokovima i s kojim je bilo dobro raditi. Sve do kraja ovog proljeća, kad su počeli prvi problemi. Posljedice? Iako se poduzetnici oko toga nisu organizirali, izvjesno je da nitko više neće htjeti raditi i bez papira kojim može ovršiti Fond i čekati hoće li se ta institucija države smilovati da plati svoje dugove. Organiziranom akcijom pritiska na Fond mali su poduzetnici možda uspjeli osigurati plaćanje. Čeka se sjednica Vlade.

Kuna putovanja - putovanja bogata iskustvom
Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.