Operateri naši svagdašnji

Puno kontaktiram s operaterima.
Namjerno s onima mog telekomunikacijskog davatelja usluga, jedne taxi službe, provoditeljima anketa, a prisilno s operaterima koji mi javljaju da sam sretni dobitnik kojemu firma ta i ta nudi besplatno to i to, no te neželjene pozive uglavnom brzo prekidam, ali obavezno uz pozdrav.

Razgovaram toliko da sam se već naučio po glasu razlikovati iskusnu facu od početnika.
Ponekad moram zbog jedne te iste stvari zvati nekoliko puta, što me ne smeta toliko koliko ono početno prolaženje labirinta dok konačno ne budem spojen s prvim slobodnim operaterom.

Pa osjetim simpatiju kad kod početnika osjetim zadovoljstvo jer je uspio riješiti stvar zbog koje zovem, ali i blagu razočaranost kad nije u tome uspio pa me mora prosljediti na drugu instancu.
Desi se tako da zovem i po tri dana zaredom, ujutro i poslije podne, dok ne nabasam na nekog tko će proći sve detalje mog problema pa riješiti stvar tako da isključi mogućnost otvaranja problema na drugom polju.
Jer mi se dešavalo da mi riješe problem zbog kojeg zovem, ali na način da mi prouzroče drugi.
Nekad sam se znao i naljutiti na njih, dok jednom nisam pročitao komentar jedne majke koja je opisala kako joj sin zna doći potresen s posla, slabo plaćenog, ali izrazito stresnog.
I zato sad samo zovem uporno dok ne riješim postojeći problem.
Pa nakon toliko zivkanja sad već nakon prvih riječi osjetim kakva je osoba s druge strane, s nekima i kliknem od prve pa se na kraju razgovora znamo i našaliti i dobrano nasmijati.
Kao kad se par dana rješavao problem mog spajanja na internet, jer bi mi promijenili password i email na jednom mjestu, ali zaboravili promijeniti jedno od tog dvojeg na drugom. I kad je konačno jednom sve bilo riješeno, dobaci moja žena da i nije to baš trebalo biti riješeno, na što je operaterka uz smijeh dobacila: Gospođo, samo vi recite, mogu ga ja odmah iskopčati!
Uglavnom, poanta je da na kraju uvijek sve bude riješeno, bez nepotrebnih ružnih riječi.

PREPORUKA:  Počeo je listopad, najljepši mjesec

Operateri koje još često zovem su operateri jedne taxi službe, za koju sam se uvjerio da je najjeftinija i najtočnija, što mi je važno jer zovem taxi za svoje goste.
Očito imaju obrazac po kojem moraju razgovarati i postupati, no nekako se uvijek kod svakog operatera neki korak preskoči.
Recimo, javi mi se očito novi na tom poslu, zaprimi narudžbu, ali mi zaboravi reći kad mogu očekivati taxi, pa se malo zbuni kad mu postavim to pitanje.
Tu se posebno vidi, odnosno čuje koliko je osoba s druge strane komunikativna.
Jer na tom poslu, iako je u biti automatsko ispunjavanje podataka kada, gdje, koliko osoba, komunikativnost i te kako može doći do izražaja.
Recimo, javi mi se ženski glas koji je jednostavno odavao pozitivnu energiju, i na kraju me zbuni kad mi kaže koliko će prijevoz stajati. Zbunjeno odgovaram da je ona prva koja mi je dala taj podatak, a nije da baš prvi puta zovem.
I ona mi je na veseo, nenapadan, neoptužujući način prema ostalim kolegama rekla da bih taj podatak uvijek trebao dobiti. Prekinuli smo razgovor uz smijeh.
I da, ona je ostala jedina koja mi je dala podatak o cijeni, iako i dalje svakodnevno nazivam tu taxi službu.

PREPORUKA:  Porez na prdež

Sada sam već to nazivanje okrenuo malo na igru, na lutriju: da vidimo kakav će se glas danas javiti!
Zabavno je!
Pogotovo kad znate da iako ne vidite tog operatera s kojim razgovarate, razgovarate s ljudskom osobom, nečijim sinom, ocem, majkom…

operater

Odgovori