DAN ČETVRTI – a vitar puše (fusnote s ljetovanja)

I da, kao što sam i mislio, zaraganala je (koji opasan izraz) bura. Nije epskih razmjera, ali dovoljno jaka da nema ni kupanja ni ribolova. I sad se treba odlučiti što raditi po takvom danu.
Možete otići u razgledavanje otoka Paga, a tekst o tome sam već objavio pod naslovom Otok Pag – od mjesečeve površine do stoljetnih maslinika, odvesti se do Zadra i prolunjati, ili kao ja, prošetati Zubovićima i okolicom, vidjeti što ima novoga u odnosu na prošlu godinu i jednostavno malo proćakulati s mještanima.
A da ima novosti, ima. Iz jednostavnog razloga jer u Zubovićima postoji živ dokaz i primjer onoga što cijelo vrijeme govorim i pišem: mladi, nemojte čekati da vam sve bude servirano na tanjuru, poduzmite i sami nešto da vam bude bolje, ili napravite onako kako ste si vi mladi to zamislili. (Dobro istina, trebao bih pisati MI mladi, jer i ja sam na kraju krajeva mlad, uvijek će se naći netko stariji od mene.)
A otkad je u Zubovićima formirana Udruga Veli škoj, jednostavno je nemoguće ne primijetiti trud koji si daju u napretku svog mjesta, a na radost turista, jer sad već tradicionalno svakog ljeta organiziraju Kulturno-sportsko lito.

No krenimo redom, rutom kojom se propješačio.
Krenuo sam po cesti koja ide kroz najgornji dio Zubovića, a kako je ta cesta napravljena na trasi gdje se kopao vodovod, onda se i kaže da ideš na šetnju po vodovodu.
I odmah prva novina, novo boćalište i igralište za rukomet, mali nogomet…

Spuštam se u Antonove dvore, gdje se večeras trebao održati program u sklopu Ljeta, ali na žalost zbog bure je morao biti otkazan.

no evo jedne slike sa Udrugine stranice da vidite kako to izgleda kad se održava program

Nastavljam šetnju jer ja se ovdje osjećam domaće, i prolazim pokraj rezervoara vodovoda na kojem sam i sam vrlo aktivno radio.

Produžujem po cesti za Metajnu sve do Dolca, male visoravni gdje su još nekad očistili teren od kamenja i napravili nogometno igralište

Vraćam se polako prema Zubovićima i spuštam na Mali žal, koji ima prirodni suncobran

Trude se mještani da naprave nešto, da ne ispadne da iznajmljuju samo sobe, pa su uredili mol, napravili dječje igralište, proširili Veli žal.

Na putu prema Velom žalu grupa Slovenaca čisti ribu za ručak,

a Veli žal prazan, bura previše puše i valovi su preveliki

I sad, pogodite što je dalje bilo, jesam li:
A) našao grupu Purgera kojima je falio četvrti za belu
ili
B) upao u domaću partiju briškule i trešeta?

Dok pogađate, pogledajte i umjetničko djelo majke prirode