Treba li baš svakome pomoći?

Ovih dana do mene je došao jedan slučaj nad kojim sam se zapitao treba li zaista svakome pomoći? Ili još bolje, kako nekome pomoći?

Glavni lik priče živi u selu pokraj Čakovca, i ima stalno zaposlenje. No prijeti mu javna dražba jedine nekretnine koju ima i u kojoj, naravno, stanuje.
On kontaktira stranku poznatu po aktivizmu u tuđim dvorištima za pomoć, a oni razgovor s njim objavljuju na svom Youtube kanalu. Iz razgovora je vidljivo da aktivisti te stranke nisu baš upoznati sa svim detaljima slučaja, ali im je izuzetno važno što će opet moći sjediti u tuđem dvorištu i čovjeka koji se, kako se kasnije ispostavilo, već desetak godina liječi na psihijatriji, pitaju da li je svjestan da je to što će sjediti u njegovom dvorištu kazneno djelo i za njega i njih. Čovjek zbunjeno odgovara nakon kratke pauze da je. I njihov plan aktivnosti je da na datum kada je zakazana javna dražba (dakle, ne deložacija) dođu sjesti u dvorište i omesti javnu dražbu.
No naš glavni lik kontaktira i drugu stranku (koja je početkom godine nastala od većine članova iz prve stranke koju smo spomenuli) i daje im pismenu ovlast da ga jedino oni mogu zastupati. I oni naprave konkretnu stvar, odu s njim u banku da se raspitaju i vide može li se postići kakav dogovor, i saznaju da je dužniku, budući da je u stalnom radnom odnosu, ponuđena i ovrha nad plaćom, na što dužnik sada pristane i potpiše zahtjev. Znači, dražba odgođena dok ne dođe rješenje da se prihvaća ovrha nad djelom plaće, a onda više niti neće biti potrebe za dražbom.
Radi se o iznosu od 12.000,00 kn.
U međuvremenu sam i ja kontaktiran ako bih mogao pomoći na neki način dužniku. A ako nekome želiš pomoći, mislim da je logična stvar i da se raspitaš o njemu.
Ono što mi je upalo u oči je stalni radni odnos dužnika, dakle, postoji stalni mjesečni prihod. I k tome, dužnik radi u firmi sa povelikim brojem zaposlenih, gdje znam da su si radnici već međusobno pomagali pa da je svatko dao 10 kn osjetno bi mu pomogli.
I raspitam se ja o dužniku, a saznanja su me zgranula.
Da, već su skupljali novac za njega da mu pomognu.
Novac je završio u kladionici. Spominju se i krađe, bezobrazluk dužnika, neodgovornost.
U međuvremenu me ponovo kontaktiraju ljudi koji su mu pomogli. Sad ih preko SMS poruka traži novac.
No pomogli mu jesu, dražba odgođena, čeka se rješenje o ovrsi na plaću. Nema više potrebe za daljnjom suradnjom.
A dužnik se ponovo vraća prvoj stranci.
Očito vjeruje da će se okoristiti, a ovi pak na svojoj Facebook stranici oduševljeno pišu kako će na dražbi
(iako oni spominju deložaciju) “se spotrti”.

PREPORUKA:  Samo jedna gadljiva kolumna

Ovom čovjeku, osim psihijatrijske pomoći, očito bi trebala pomoći i socijalna služba i institucije koje anarhisti toliko pljuju, jer je dužnik očito imao priliku izaći iz nevolja, no svojom voljom se ukopava još više u njih.
Psihijatri koji ga obrađujete, je li on sposoban za samostalne odluke? I samostalan život?

Poanta ovog članka neće biti o tome kako jedna stranka koristi tuđu nevolju za svoj probitak, dok druga nastoji zaista konkretno pomoći.
Ne, poanta će ići na to treba li svakome pomoći!
To katoličkoj vjeri, kojom se u Hrvatskoj toliko mnogi vole busati u prsa, ali tako malo primjenjuju, uopće ne bi trebalo biti upitno.
Upitno je samo na koji način pomoći.
Novcem? Praznim rječima? Neostvarivim obećanjima?
Ili upućivanjem i pozivanjem onih koji u datom trenutku najviše konkretno mogu pomoći?
Ovom dužniku je novčana pomoć već pružena, no on ju je zloupotrijebio.
Možda bi mu trebao staratelj, jer očito, uz sve postojeće psihičke probleme, nije sam u stanju donositi prave odluke.

PREPORUKA:  Konobari bi htjeli da im je veći

A općenito, pomaganje kad netko traži pomoć?
Da, bilo je mnogih zloupotreba humanitarne pomoći, no često je ona dolazila i u prave ruke.
Često je novac rješenje, no pogledajmo prvo nije li ponekad prije novca potrebna druga vrsta pomoći!

Za neke stvari rješenja su jednostavna.
Treba promijeniti zakone jer kao što se ne smije iskopčavati struja, ne bi se smjelo niti dozvoliti da se netko može izbaciti iz jedine nekretnine koju posjeduje, a u njoj stanuje.
Zar nam je cilj stvaranje beskućnika? I novih socijalnih slučajeva?
No takvi to već zapravo jesu, jeftinija je varijanta kad ipak već imaju svoj krov nad glavom.
I da, jedno od rješenja je i stvaranje novih radnih mjesta pa da se ne ostaje bez posla, bez plaće i mogućnosti vraćanja kredita.
Svakako da treba i regulirati visinu kamata koje banke svojevoljno izbacuju kao na tekućoj traci, jer uvijek postoji neka rupa u zakonu.
Često bi se nevolje i tragedije mogle izbjeći da se uopće počnu primjenjivati postojeći propisi i zakoni.
A hoćeš-nećeš, i opet se sve vraća na politiku.
Kad će ovaj narod shvatiti da treba promijeniti tim koji gubi? (Zapravo, ta dva tima debelo dobivaju, narod stalno gubi!)
Izgleda tek kad svi mladi isele, a stari poumiraju.

PREPORUKA:  Rijeka je prvak, živjele promjene!

Poziv u pomoć

Odgovori