Čega se u korizmi odriču Hrvati, a čega Rvatine?

Sutra je Pepelnica i počinje Korizma, u kojoj se Hrvati i Rvatine odriču nečega čega se inače najteže ili nikako ne odriču, no uglavnom su to slatkiši, alkohol, cigarete, Facebook ili TV.
Budući da se već odavno u korizmi ne odriču samo vjernici nečeg da bi se duhovno pročistili, već je to postalo nekako normalna tema razgovora od Čiste srijede nadalje svima, i Hrvatima i Rvatinama, i ja sam odlučio od sutra se odreći nekih stvari da se duhovno očistim.

Kao prvo, da bi uopće započeo s duhovnom obnovom, odričem se Vlade i premijera, jer mi lutka na koncu u obliku Tima Oreskovica i mutikaša Karamarko sa svojom svitom sigurno ne mogu pokazati put morala, čestitosti i poštenja, kojim bi duhom obnovljeni kršćanin morao ići.

Također se odričem i Kraljice Kolinde jer je ona zaboravila i put do Vlade da lupi šakom o stol, a kamoli onda da mi pokaže put prihvaćanju pravih i istinskih vrijednosti.

Odričem se i SDP-a i HDZ-a, jer oni umjesto da mi budu primjer za post i nemrs, skupljaju ubrzano kilograme na račun poreznih obveznika. Jasno mi je da kršćanska pokora nije radi same pokore, ni odricanje radi samog odricanja, već mora imati viši, dublji smisao, no njima se taj smisao svodi na pljačku Hrvatske, a to mi se nikako ne čini kršćanskim. Ovi iz SDP-a bar otvoreno kažu da su uglavnom ateisti, agnostici i slična ljudska stanja (ne)vjerovanja, no ovi iz HDZ-a se križaju kao da su na normi, te ne znaš jel’ se brže oni križaju ili brže nestaju milijuni!

PREPORUKA:  Dalmacija se ne plavi, ona se crveni!

Nadalje, odričem se navijanja za Mamićevu reprezentaciju, jer cijenim sport zbog sporta, a ne zbog muljanja narodnom lovom u privatne svrhe. Odricanje od kršćanina treba napraviti slobodna i uravnotežena čovjeka, koji će u sportu tražiti sportske vrijednosti, a ne plijeniti pažnju sportskih i javnih medija primitivnim jezičnim ispadima.
Pravi kršćanin će znati cijeniti trud i uspjeh amatera, invalida, djece, a ne biti slijep i zaslijepljen sotonskim ispadima onih koji misle da su nedodirljivi. Takvima četrdeset dana sigurno nije dovoljno za duhovnu obnovu, njima bi više trebalo ponešto godina među četiri zida da se mogu udubiti u unutrašnje pročišćenje.

Odričem se i novina i dnevnika na TV, jer su dosad izvještavali o partizanima i komunjarama, sad su prešli na fašiste i ustaše. Nikako da stignu na ekonomske teme.
Oni ’41. i ’91. odrekli se i života, postali su samo prah i pepeo, da bi ovi danas još uvijek pjevali “Za dobra stara vremena”. Nikako da se oslobodimo od samih sebe!

Želim zaista proživjeti Korizmu, u nadi da će u moj život donijeti nešto sasvim novo, jednu novu, ljepšu kvalitetu življenja. Zato se odričem i Porezne, jer čujem da je krenula na Križni put nehadezeovskim tvrtkama.

PREPORUKA:  Ljeto je, mozak na pašu

Odričem se i nadbiskupa zagrebačkog Bozanića, jer vidim svjetlost u Papi. Papa Franjo mi ukazuje put ka Bogu, a ne političkim intrigama.

Važan čimbenik u svemu ovome je i milosrđe.
Pa milosrdno molim Boga da prosvijetli pamet Hrvatima I Rvatinama, da se odreknu tamničenja u prošlosti i krenu u budućnost!

Stvaranje svijeta

Odgovori