Revolucija na fronti: Roboti dobili prvi boj

Uvođenjem robota na bojište Rusija izbjegava gubitke u ljudstvu, ostvaruje veliku prednost ali i dobiva mogućnost kopnene akcije

Sirijsko ratište

Samo nekoliko dana prije njezina isteka, 2015. godina upisana je velikim slovima u vojnu povijest i povijest tehnologije ratovanja. Naime, iako je to u svjetskim medijima prošlo relativno nezapaženo, jedna je robotska postrojba, na Božić, prvi put u povijesti samostalno djelovala na bojišnici i ostvarila apsolutnu pobjedu protiv neprijateljskih snaga.

Naime, ruska je vojska u borbu za stratešku kotu pokraj Latakije koju je otimala od islamista poslala borbene robote kojima su upravljali operateri iz 2500 kilometara udaljenog zapovjednog centra u Moskvi.

Riječ je o dvije vrste samohodnih robotskih sustava pod nazivima Platforma-M i Argo. Oba sustava naoružana su lanserima granata i raketa i tenkovskim strojnicama kalibra 7,62 milimetra, a osnovna razlika je u njihovoj veličini i sustavu kretanja na bojištu. Dok se Platforma-M kreće preko gusjeničarske osnove, pokretljiviji i veći Argo nalazi se na platformi sa šest kotača.

Operateri sustava u Moskvi dobivali su na zaslonima računala video s bojišnice u realnom vremenu, a prema njima su upravljali robotima. Video je dolazio s kamera postavljenih na robotima, ali i s kamera bespilotnih letjelica koje su kružile nad bojištem.

PREPORUKA:  Srbija dobiva gay premijerku

Prethodnicu udara činili su roboti, a iza njih je, na određenoj udaljenosti, dolazilo pješaštvo redovne sirijske vojske. Ukupno je korišteno deset robota, šest Platformi-M i četiri Arga.

Sama akcija počela je nakon što su se roboti približili na udaljenost od 120 metara od islamista i otvorili vatru iz pješačkog naoružanja i lansera po njihovim položajima. Iznenađeni islamisti počeli su uzvraćati paljbu, što im je bila kardinalna pogreška. Naime, roboti vraćaju vatru na mjesto odakle se na njih puca, a svojim hicima islamisti su se označili kao mete. U dvadeset minuta koliko je trajao okršaj, islamistička postrojba do temelja je razbijena. Poginulo je sedamdesetak islamista, dok među pripadnicima sirijske vojske koji su pratili robote, osim četiri ranjena vojnika, nije bilo gubitaka.

Ulazak robota na bojišnicu bio je očekivan u sljedećih nekoliko godina, no nije se moglo pretpostaviti da će se to dogoditi tako brzo. Još početkom godine znalo se da je ruska vojska pred završetkom robotskog sustava za samostalnu borbu, no sada kada se on pojavio na bojišnici tek se vidi koliki je njegov učinak. Ogroman. Prvo, ruske postrojbe više nemaju gubitaka na terenu. Dalje, psihološki značaj robota je velik jer je riječ o sustavima protiv kojih islamisti nemaju pravilnog odgovora. Zbog malih dimenzija gađanje protuoklopnim sustavima nije lako, puno ga je teže pogoditi nego tenk ili oklopnjak.

PREPORUKA:  Kršćanska crkva u Škotskoj odobrila gay vjenčanja

I treća, vrlo bitna stvar, Rusija sada može imati svoje postrojbe na tlu bez ijednog vojnika. Nemaju čizmu na terenu, ali gusjenica će svakako biti sve više.*

Prema tvrdnjama ruskih obavještajnih službi, američke specijalne postrojbe zarobile su u blzini iračkoga grada Kirkuka Abu Omara Al Shishanija, jednog od vođa ISIL-a. Al Shishani je poznat kao “Riđi islamist” zbog svoje crvene duge brade, a porijeklom je iz Gruzije, služio je tamošnju vojsku, da bi se 2012. preselio u Tursku i potom otišao u Siriju gdje se pridružio ISIL-u. Jedan je od poznatijih i prepoznatljivijih islamista u redovima ISIL-a, a već nekoliko puta se tvrdilo da je ubijen u koalicijskim napadima, no to se redovito pokazivalo kao pogrešna informacija. U listopadu ove godine Al Shishani zaprijetio je i invazijom islamista na Rusiju.

Prema podacima koje su dobili s terena, ruski obavještajci drže da je Al Shishani trenutačno u zatvoru u gradu Sulaimaniyi na sjeveroistoku Iraka.

Inače, Al Shishani je i jedan od terorista kojega se Rusija želi dokopati živog ili mrtvog jer je upravo on neformalni vođa pripadnika ISIL-a koji su na područje Sirije i Iraka došli sa sjevernog Kavkaza.

PREPORUKA:  Katar izoliran, moguće katastrofalne posljedice

AUTOR: Bernard Karakaš na Večernji.hr

Odgovori