Koliko vrijedi novčanik?

Već oko mjesec dana volontiram preko Centra za kulturu u galeriji Scheier, u “Šajerici” se održavaju izložbe, koncerti, promocije, razni skupovi. Radnim danom 10:00 -12:00 i 17:00 – 19:00, subotom, kao danas, 10:00 – 12:00. Danas, dvadesetak minuta prije zatvaranja galerije, dođu mi autor trenutne izložbe, njegova supruga i sin, pokušavajući još riješiti neke sitnice. Inače nije problem ostati minutu-dvije duže, ali za danas sam dogovorio sa prijateljem branje kestena. No na sreću, pametni su oni, pa me ne zadržavaju, uzimam jaknu, zaključavam galeriju i žurim doma. Put prolazi brzo, dolazim doma, skidam jaknu, vadim iz džepova mobitel, ključeve, papirnate maramice, još samo novačnik – kojeg NEMA!
Znate kad kažu da se na licu pojavi nevjerica, e pa moja nevjerica se pokazala u obliku glupavog i tupavog cerekanja s jednostavnim odbijanjem mogućnosti da sam izgubio novčanik. Zatim je uslijedila potraga u, oko i ispod jakne, po hodniku, sobi, kupaoni, cijelom stanu. Panika se lagano, zapravo vraga lagano, brzo kao munja širila mojim mozgom. U novčaniku su mi kartice (3), osobna, zdravstvena, iskaznica dopunskog osiguranja, knjižnice i još par drugih, prometna dozvola, dozvola za voditelja brodice, nekoliko fotki familije, i naravno, nešto novca. Trebao bih nazvati i otkazati kartice, ne znam da li moram zvati policiju zbog osobne jer sad nemam nikakvog dokumenta, kako ću za voditelja brodice, to sam polaga u Karlobagu…
I onda se mozak konačno malo ohladio, lopta se spustila na zemlju, i počelo se racionalno razmišljati. Novčanik držim ili klasično u stražnjem džepu hlača, ili, dok nosim krem jaknu, u unutražnjem džepu jakne, danas sam imao jaknu, znači bio je u jakni, bio sam danas već u trgovini, ali se sjetim kad sam kretao u galeriju da sam ga stavio u jaknu, zajedno s mobitelom.
Znači morao mi je ispasti negdje po putu, a put je prometan i već ga je netko sigurno našao, sad pošten ili nepošten, ne znam, ali to je nemoguće, ispao bi jedino da sam se jako nagnuo, a možda…možda…počinje se javljati nada…da, kad sam skinuo jaknu, prebacio sam je preko ruba jedne drvene vitrine, i vjerojatno je morao kad sam naglo uzeo jaknu u žurbi iskliznuti na dno te vitrine koja ima visoke stranice pa zato nisam vidio kad je ispao novčanik. Teorija je tu, sad samo još kad bi bila i istinita, brzo krećem natrag u galeriju, po putu gledam po stazi ne bih li slučajno ugledao novčanik, ali tempo ne usporavam. Dolazim do galerije, otključavam, prilazim vitrini i nadam se da ću ugledati novčanik, još samo metar-dva, uh, ali ima ta vitrina visoke stranice, dolazim skroz do nje i – TU JE, u kutu!
Bože, kojeg li olakšanja!!! Ne moram otkazivati kartice, raditi nove dokumente, i tu i u Karlobagu, niti u Zagrebu…
Ovaj put sam imao sreće, novčanik me stajao mnogo živaca, no to je na sreću sve (branje kestena je prijatelj, na žalost (opet) otkazao).

PREPORUKA:  Moja domovina, moja zemlja Hrvatska

Novčanik

Odgovori